Akupunktura

 

Akupunktura je starokineska metoda lečenja uz pomoć igala koje se zabadaju u određene tačke na koži.

 

Tehnike lečenja akupunkturom

Upotrebljavaju se tanke igle od nerđajućeg čelika i različitih legura.

 

Mi koristimo igle za jednokratnu upotrebu, čime se izbegava opasnost prenosa zaraznih bolesti.

 

Uz klasične akupunkturne tretmane, primenjuje se i elektropunktura i laser akupunktura.

 

Elektroakupunktura je elektrostimulacija kroz uvedene igle.

 

Laser akupunktura se bazira na delovanju laserskog svetla koje je monohromatsko, polarizovano i koherentno. To je aseptična, neinvazivna i bezbolna metoda, koja ako se pravilno primenjuje nema popratnih štetnih efekata.

 

Nekoliko je razloga – ona je individualna (za vreme tretmana terapeut se potpuno posvećuje jednom pacijentu), potpuno bezbolna, isključena je mogućnost zaraze.

 

Svetska zdravstvena organizacija je 1979. priznala akupunkturu kao metodu lečenja i sastavila listu bolesti koje se uspešno tretiraju tom metodom, izmedju ostalih:

 

  • mršavljenje
  • periartritis ramena
  • sportske povrede
  • išijas
  • reumatski artritis
  • tenosinovitis
  • neuralgije
  • glavobolje
  • stres
  • hronični umor
  • rinitis
  • alergije
  • astma
  • upale sinusa
  • šum u ušima-tinitus
  • probavne smetnje
  • kozmetički tretmani (bore, celulit)
  • bolesti zavisnosti pušenje

Sama reč akupunktura je latinskog porekla (acus = igla, pungere = zabadati).

 

Metoda je dobila ime od evropskih misionara koji su posetili Kinu krajem 16. veka i prvi doneli glas u Evropu o lečenju na kineski način.

 

akupunktura

 

 

Nastanak akupunkture vezan je uz priču o ratniku ranjenom strelom. Strela je izvađena i rana je zacelila. Zatim je primećeno i da je izlečena njegova bolest na drugom delu tela. Akupunktura se spominje u staroj Kini već 2.800. god. pr.n.e. Huang Di Nei Jing – Žuti car (2698. – 2596. g. pr.n.e.), autor je prvog pisanog dela o medicini.

 

Napisano je u obliku dijaloga cara i njegovog lekara, a sastoji se od dva dela:

 

  • Jednostavna pitanja” – koja sadrži principe opšte medicine i
  • Magična vrata” u kojem opisuje razne terapijske metode – herbalnu akupunkturu, lečenje energijom i hirurgiju.

 

Prvo saznanje o akupunkturi u Evropu su doneli misionari krajem 16. veka i već 1682. godine u Londonu je odbranjena prva disertacija iz područja akupunkture.

 

Kako deluje akupunktura?

Podrobnim promatranjem kineski lekari su pre mnogo godina otkrili da na telu postoje tačke koje različito reaguju na podražaj i izazivaju određene reakcije u telu. Tačke su vremenom povezane prema svojstvima i delovanju.

 

Akupunktura-lice-Holistic

Ustanovljeno je da upravo tim sastavom kanala ili meridijana određenim ritmom cirkuliše Qi (životnaenergija). Svi organi i tkiva povezani su mrežom kanala kojima teku Qi i Xue opskrbljujući ih energijom i hranom. Svaki meridijan ima početak u nekom organu, koji se često naziva unutrašnjim delom meridijana. Neki od njih svojim tokom dolaze u relativno površinske slojeve, dok drugi ostaju u dubljim slojevima. U ljudskom telu postoji 14 glavnih meridijana i 361 klasična akupunkturna tačka. Svaki meridijan odgovara određenom funkcionalnom području i organu. Akupunkturne tačke nam omogućavaju da ubadanjem metalnim iglama regulišemo energetski tok u određenom funkcionalnom području.

 

Naučna istraživanja mehanizma delovanja akupunkture započela su pre otprilike 30 godina. Najnovija istraživanja pokazuju da se stimulacijom akupunkturnih tačaka izazivaju odgovori u tačno određenim delovima mozga.

 

Od novijih naučnih teorija, spomenimo teoriju oslobađanja endorfina. Endorfin je prirodno delujući neuropeptid koji se veže za receptore – ćelije bola u mozgu, te ima izrazito analgetsko dejstvo. Stimulacija akupunkturne tačke izaziva oslobađanje tog hormona i upravo zato se akupunkturom vrlo uspešno tretiraju razni bolni sindromi.

 

Postoje različite akupunkturne tehnike koje se mogu kombinovati i sa zagrevanjem (moksibustijom) tačaka, odnosno elektrostimulacijom. Sam ubod igle nije bolan, ali pacijenti često opisuju određene osećaje kao npr. osećaj topline, težine i pritiska za vreme tretmana. Uobičajeni broj tretmana u akupunkturi je 10-15, u razmacima od nekoliko dana. Posebno dobri rezultati postižu se kombinacijom fitoterapije i akupunkture.

 

Holistička osnova KINESKE TRADICIONALNE MEDICINE I AKUPUNKTURE

Tradicionalnu kinesku medicinu, sigurno najstariji medicinski sistem koji se još uvek primenjuje, prvenstveno zanima način na koji funkcioniše čitav organizam.

 

Čovek se promatra kao energetski sklop između neba i zemlje. U svim živim bićima posebnim putevima teče životna energija – Qi. Postoje različiti oblici Qi-ja. Energetski protok u telu mora biti slobodan, u protivnom nastaju blokade koje uzrokuju različite oblike bolesti. Upravo činjenica da je Qi bez oblika i nevidljiva, pripadnicima zapadne kulture znatno otežava poimanje tog vida medicine. Zapadna medicina utemeljena je na materijalnom shvatanju bolesti, za razliku od istočne medicine koja se temelji na energetskom poimanju.

 

Jedno od osnovnih načela kineske medicine jest teorija o Jin Jangu – sve stvari i pojave u sebi sadrže barem zrno suprotnosti, čineći uprkos tome skladnu celinu. Na taj se način razvio celi sistem pripadnosti Jinu ili Jangu, uključujući i ljudsko telo. Tako su npr. dan, toplina, aktivnost, muškost – Jang, a noć, hladnoća, smirenost, ženstvenost – Jin. U tom se kontekstu i ljudsko telo može posmatrati kao složena igra suprotnosti koju treba nastojati zadržati u ravnoteži. Ukoliko se ta ravnoteža ozbiljno poremeti, čovek se razboli. Razvijaju se simptomi koji ukazuju na različite oblike disbalansa Jina i Janga. Dok god živimo, odvija se zatvoreni proces pretvaranja i prožimanja. U času smrti taj se proces prekida, dolazi do razdvajanja Jina i Janga i čovek umire.

 

Tokom razvoja kineske medicine učenju je dodan i sistem od pet elemenata: drvo, vatra, zemlja, metal i voda. Tako su svi organi u ljudskom telu svrstani ne samo prema Jin-Jangu, već i prema pripadnosti određenom elementu, odnosno funkcionalnom području.

 

 

Poseban pristup pacijentu

U tradicionalnoj kineskoj medicini postoji poseban pristup pacijentu koji se temelji na posmatranju, slušanju, ispitivanju i pipanju. Puls se pipa na šakama obe ruke u šest položaja, te se pritom procenjuje njegova dubina, brzina, snaga i kvaliteta.

 

Prigodom pregleda kontroliše se i jezik kako bi se utvrdila njegova veličina, boja i oblik, te kvaliteta i boja naslaga na jeziku. Posmatra se i lokalizacija tih naslaga jer je poznato da svaki deo jezika odgovara određenom području u telu. Na donjoj strani jezika posmatraju se jezične vene.

 

Bolesti se svrstavaju temeljem osam osnovnih principa: toplo-hladno, površinsko-duboko, manjak-višak energije, te pripadnost Jinu ili Jangu. Pored toga razlikujemo i unutrašnje, neutralne i spoljašnje uslove koji mogu dovesti do bolesti. Unutrašnje uslove možemo poistovetiti s emocijama. Dobro je poznato koliko stres, briga ili žalost mogu uticati na naše zdravlje. Neutralni uslovi najčešće predstavljaju neumerenost u konzumiranju hrane, te alkohola i droga. Spoljašnji uslovi vrlo su izraženi, jer se odnose na uticaj vetra, hladnoće, vlage ili vrućine na naše telo.